Bivši kandidat za vrhovnog državnog tužioca advokat Goran Rodić iznio je niz kritika u vezi sa trenutnim stanjem u crnogorskom pravosuđu i ukazao na neophodnu odgovornost u redovima sudija i tužilaca. On u razgovoru za „Dan” podsjeća na optužnice koje su u prethodnoj deceniji doživjele fijasko i tvrdi da se ti slučajevi nikada neće ni pokrenuti sa mrtve tačke, a kamoli rezultirati nečijom odgovornošću. Rodić je komentarisao i aktuelnu bezbjednosnu situaciju i osvrnuo se na u poslednje vrijeme, učestale likvidacije u Crnoj Gori.
– Očigledna je sprega kriminala sa državom i pitanje je do kog nivoa to ide. Međutim, nije nepoznato da država kad hoće može sigurno da postigne vidljive i dobre rezultate u suzbijanju svih vrsta kriminala – kazao je on.
Na pitanje kako mu iz ove perspektive izgleda to što se svojevremeno kandidovao za funkciju državnog tužioca, Rodić kaže da mu je namjera bila da svoje iskustvo i energiju stavi u službu opšteg interesa – za suštinske promjene u tužilaštvu, a time i pravosuđu uopšte.
– Iako sam po broju glasova bio blizu da budem izabran za tužioca, nijesam osjetio da imam iskrenu političku podršku. Međutim, podrška javnosti, posebno laičke, dovoljna mi je satisfakcija, jer su ljudi prepoznali moje iskrene ambicije. Značajna je i činjenica da sam na određeni način „probio led” jer se prvi put pojavio kandidat van tužilačke organizacije koji je imao više glasova nego ostali konkurenti iz tužilaštva. To je vjerovatno uticalo i da se na kasnije oglase lakše prijavljuju kandidati van tužilačke organizacije – kazao je Rodić.
On smatra da je glavni problem sa nezavisnošću crnogorskog pravosuđa što o tome govore isključivo političari, dok sudije i tužioci ne da ne vide problem, nego, bez izuzetka, tvrde da su potpuno nezavisni i nepristrasni.
– Sve dok većina sudija i tužilaca ne osjeća problem i nema potrebu da se bori za svoju nezavisnost stvari će, u suštini, ostati nepromijenjene – pojasnio je Rodić.
Komentarišući predmete ratnih zločina u kojima je zastupao optužene, a koji su se neslavno završili po tužilaštvo, Rodić kaže da odgovornost za to treba da snose oni koji su bili na čelu tužilaštva kada su ti postupci pokrenuti.
– Već u trenutku kada su pokrenute istrage vidjelo se da neće završiti osuđujućim presudama, bez obzira na veliku naklonost sudova u daljem toku postupka. Istrage i optužnice podignute su pod direktnom kontrolom tadašnjeg rukovodstva tužilačke organizacije, pa je njihova odgovornost neupitna. Ali, ne vjerujem da će se ta priča ni pokrenuti sa mrtve tačke, a kamoli da će rezultirati nečijom odgovornošću. Sadašnja predsjednica Vrhovnog suda je kao tadašnji državni tužilac pokrenula istrage, koje su u činjenično i pravno neizmijenjenom obliku kasnije pretočene u optužnice, a potpisao ih je i do kraja zastupao specijalni tužilac. Znači, te postupke koji su kasnije završeni oslobađajućim presudama pokrenulo je tužilaštvo pod njenim rukovođenjem. Tada je sve usmjereno ka određenim licima i za određena djela, ali, ponavljam, lako se moglo vidjeti da to ne može završiti osuđujućim presudama. Sad priča kako sud ne može donijeti dobru presudu kad je optužnica loša, hoće reći da je krivo tužilaštvo, a pritom se zanemaruje činjenica da je na osnovu loših optužnica sud mnoge ljude neosnovano godinama držao u pritvoru. Tačnije, svi optuženi su ukupno neosnovano u pritvoru proveli preko četrdeset godina i zbog toga je država morala da im naknadi ogromnu štetu – objašnjava Rodić.
Odgovarajući na pitanje da li je ustavna reforma sprovedena prije nekoliko godina dala očekivane rezultate, on je kazao da nije dala nikakve rezultate i da su vrijeme i energija uzalud potrošeni i to nije neophodno posebno ilustrovati.
– Ali, kad već pominjemo Ustavni sud, mogu reći da je on slikovit dokaz za sve ovo. Čak i za najočiglednija kršenja Ustava, kao, na primjer, uvođenje famozne takse na gorivo, kojom su građani oštećeni za milionski iznos, a nijesu bili u stanju da pravovremeno reaguju. I mnoge druge inicijative su odavno neriješene, a ni po pitanju ustavnih žalbi se ne mogu pohvaliti rezultatima. Generalno, i kod redovnih i kod Ustavnog suda postoji velika praznina u pravovremenoj i istinskoj primjeni Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda - rekao je Rodić.
Po njegovom mišljenju, rezultati pravosuđa su takvi da će nam uskoro trebati temeljita ustavna reforma, koja će morati da dotakne i njih lično.
VJ.DAMJANOVIĆ
Odbrane pred Haškim tribunalom
Rodić je kao branilac zastupao i više optuženih pred Haškim tribunalom.
– Kao branilac sam zastupao Dragoljuba Prcaća, Damira Došena i Pavla Strugara, u predmetima poznatim kao logori „Keraterm” i „Omarska”, te napad na Dubrovnik, a sada sam pravni savjetnik u timu odbrane Franka Simatovića. Već sam i ranije govorio da će u nekom budućem vremenu sigurno raditi ozbiljne analize rada tog suda koji ima i pozitivnih i negativnih strana. Nesporno je doprinio da se u nacionalnim pravosuđima zemalja bivše Jugoslavije, iako sa velikim zakašnjenjem, pokrene procesuiranje ratnih zločina, ali isto tako se nije distancirao od određenih interesnih i političkih uticaja na rad tog suda. Ako mu je jedna od primarnih uloga bila da doprinese pomirenju na ovim prostorima, upitan je postignuti rezultat, jer smo nedavno vidjeli do čega sve među novonastalim državama na prostoru bivše Jugoslavije može dovesti upotreba jedne strane čokoladice u novogodišnjem paketiću za djecu – pojasnio je Rodić.